Gdje si bio '91?

Stjepan Domjanić, jedan od najzaslužnijih za uspješno oslobađanje Banovine u Domovinskom ratu. Upravo će Oluja, u kojoj je na glavnom pravcu napada u juriš poveo 2. gardijsku brigadu "Gromove", biti centralna tema ovog podcasta. Dok ga slušam zapravo mi je nevjerojatno da takvog časnika Hrvatska u ratu nije više iskoristila. Stjepan je 1991. ušao u povijest kao prvi oficir koji je prešao iz JNA u slovensku vojsku i to večer prije početka rata u Sloveniji. Nakon uspješne obrane dežele, red je bio i na obranu njegove domovine kojoj se još u proljeće '91. stavio na raspolaganje čekajući poziv koji nikako nije stizao. No kad neće brdo Muhamedu.. Otišao Stjepan na front u Osijek i došao kao naručen. Postavljen je za zapovjednika 2. bojne 130. brigade koja je bila zadužena za obranu Ivanovca. Nakon što je taj zadatak uspješno obavljen Stjepan je otišao u Zagreb gdje je radio na Hrvatskom vojnom učilištu. Ondje su ga prepoznali časnici iz 2. gardijske brigade i pozvali u Gromove. Bila je to win-win situacija. U Oluji je kao desna ruka zapovjednika brigade na čelnom tenku Stjepan rukovodio napadom sve do zadnjeg oslobođenog sela u Hrvatskoj, tamo negdje iza Dvora na Uni. A onda je došla Una, suluda operacija u koju se ne bi išlo da se slušalo Stjepana, ali slušalo se Zagreb. On je rukovodio napadom na pravcu prema Bosanskom Novom.

Borna

Moj novi gost u pocastu Gdje si bio '91? je Albert Kajić, maloljetni dragovoljac koji je kao dječak lažirao datum rođenja i "provukao" se u 1. A brigadu Zbora narodne garde "Tigrovi". Bio je to kolovoz 1991. Nekoliko tjedana ranije u svojem domu na zagrebačkoj Savici gledao je ratne izvještaje na televiziji i kada je ugledao prognanike iz Aljmaša na šlepovima u njemu se prelomilo. Postao je pripadnik 4. bojne "Gavrana", a prvi zadatak bio mu je umalo i posljednji. Čišćenje sela Čovac i Gređani. Ulazak u selo bio je strašan, u prvom vatrenom kontaktu Albert je ostao bez zapovjednika voda Miroslava Fretzea koji je ubijen pred njegovim očima. Što je doživio na tom terenu nije do tada gledao ni u ratnim filmovima. Dobro, preživio je. Idući zadatak - Petrinja. I ondje je umalo ostao bez glave kada je dočekan sa skupinom suboraca u zasjedi kod Vile Gavrilović. Nakon par dana izvlačenja prešao je most i izvukao se preko Kupe, a Petrinja je pala. Neki se njegovi prijatelji nisu izvukli, a on osobito apostrofira mladog Antonija Karlovića. Nakon toga opet zapadna Slavonija. Tek što je stigao u Bročice na južnu liniju obrane Novske 16.10. ranjen je odke granate i prebačen u bolnicu u Kutinu. Tamo su razotkrivene njegove godine, ali već prekaljenog dječaka ratnika nitko nije mogao potjerati iz garde. Ratni put nastavio je kratko na sisačkom bojištu da bi mu zimu 1991. obilježile borbe u operaciji Orkan-91. Svoj 18. rođendan 22.1.1992. dočekao je na osječkom bojištu u Frankopanima iz kojih je prešao u 67. bojnu Vojne policije i 1993. završio ratni put. Borna

Nakon Kukavice dolazi nam i Vlado Gruić. U sportskim borilačkim krugovima dobro poznato ime. Svojevremeno prije rata, u kojem je teško ranjen, Vlado je bio jedan od najboljih svjetskih boksača u francuskom boksu odnosno Savateu. Bio je europski viceprvak, a da nije otišao u rat izvjesno je da bi postao europski prvak, no on se odlučio na drugi put. On ga je iz njegovog Sesvetskog Kraljevca odveo na vinkovačko bojište gdje je zapovjedao dragovoljačkim vodom iz Sesvetskog Kraljevca koji je ondje priključen 83. zagrebačkom dragovoljačkom bataljunu. Vladina postrojba, koja ondje stiže sredinom listopada, bila je uglavnom zadužena za crtu obrane prema najjačem neprijateljskom uporištu - Mirkovcima. Samo pruga ih je dijelila, a nekada niti ona jer ju je Vlado često prelazio odlazeći u diverzantske akcije. Zanimljivo je da su se vodu priključila i dvojica stranih dragovoljaca Francuz Pierre - Laurent Metral (poginuo u bitci za Livno '92.) i Škot Martin Cruicshank (preveslao s Wernerom Ilićem Atlantik). Baš je s Pierreom Vlado bio u akciji u kojoj je teško ranjen snajperskim hicem u ruku čime je njegova sportska karijera praktički bila okončana, ali ne i ratni put. Kada se 1993. oporavio otišao je u Ramu gdje je obnašao dužnost dozapovjednika bojne lokalne brigade HVO-a. Nakon što je ondje okončan rat s Armijom BiH vraća se u Hrvatsku te sudjeluje u operaciji Oluja na pravcu napada s Dinare prema komunikaciji Sinj - Vrlika - Knin odnosno Perućkom jezeru. Borna

Nakon više od godinu dana dogovaranja, uštimavanja, sve je spremno za prvog pripadnika legendarne 3. Imotske bojne 4. gardijske brigade u podcastu! Riječ je o Ivici Kukavici koji je mnogma poznat po političkom angažmanu te je trenutno saborski zastupnik. O tim temama govori u "Otvorenom" i sličnim emisijama, ali kod mene pričati će isključivo o svojem ratnom putu. Kao talentirani nogometaš koji je ponikao u Mračaju iz Runovića Ivica je sanjao o profesionalnoj karijeri koja mu se smješila. Ipak sve snove prekinuo je rat u kojem Ivica odlazi u 4. A brigadu. S njom prolazi niz terena. Ta 1991. vodila ga je od Kruševa preko Zadra (gdje uspješnim pogocima zaustavlja tenkovski napad) do drniškog bojišta. Slijedio je 1992. odlazak na Dubrovačko bojište koji je nakratko prekinuo kako bi kao kapetan poveo nogometnu momčad 4. brigade na sudar s Hajdukom koji se odigrao na Poljudu. Ivica sudjeluje u nizu teških akcija na jugu, uključujući i bitku za Golubov kamen. Nakon juga "Maslenica" o kojoj ćemo jako puno razgovarati u podcastu i iskreno ne znam kako ćemo uspjeti stići pričati i o onome što je slijedilo - od Zime-94 preko Oluje do Južnog poteza...

Borna

Ovoga puta u podcastu Gdje si bio '91? ugostio sam Koprivničana Ivana Betlehema koji nam je progovorio o satniji HOS-a koja je sudjelovala u velikim akcijama na zapadnoslavonskom bojištu.

Borna

Uh... nakon puno lovljenja ulovio sam Dinka, čudo čovjeka i čudo ratnika. On će biti gost 57. epizode koju sutra snimamo. Dinko je odrastao u skromnoj obitelji u Pridrazi, a već kao srednjoškolac sreću je potražio u Zagrebu u kojem je našao posao, zasnovao obitelj... Onda je došla '91. Dinko se u rujnu javio legionaru Gotovini na Sljeme i postao pripadnik njegovog voda u sastavu 1. brigade "Tigrovi". Ante je svoje dečke, nakon teške obuke, poveo u zapadnu Slavoniju, a da vrijede pokazali su u bitci za Stari Grabovac. Možda neki od vas i pamtite Dinka iz mojeg filma o toj bitci... Nastala je tad i legendarna Gašina snimka na kojoj je Dinkovom ramenu spas pronašao siroti mačić. Neprijatelj je zaustavljen, kreće se u oslobađanje zapadne Slavonije. Puno izviđanja, puno teških zadataka, a onda i ranjavanje zapovjednika Gotovine u prosincu tijekom akcije Rajčići-Rađenovac. Nova 1992. donijela je nove izazove. Gotovina na Sljemenu osniva postrojbu za posebne namjene Glavnog stožera - BOJNA ALPHA, a njezin osnutak poklapa se s početkom rata u Bosni i Hercegovini kamo Dinko odlazi te sukladno zapovjedi generala Rose sudjeluje u ustrojavanju Bojne Knez Branimir. Što se tiče ratnih djelovanja Dinko najviše doprinosa daje u obrani Livna, a nakon toga u jesen 1992. vraća se na Sljeme gdje dolazi do popune Bojne Alpha i teške obuke u kojoj ćemo apostrofirati ulogu četvorice Francuza, Gotovininih kolega iz Legije stranaca, ali i Rodolfa Barria Saavedre - Argentinca s kojim je Dinko prošao i komando obuku TOVKO. Stižu zatim i završne operacije u koje Dinko ulazi kao pripadnik 1. hrvatskog gardijskog zbora, a mi ćemo apostrofirati Zimu-94, Bljesak i Oluju. Borna

Šime je imao 21 godinu kada je počeo rat, njegov je brat otišao u "Tigrove", a on je ostao u Škabrnji. Otkriva kako se formirala crta obrane tog ravnokotarskog sela koji je i prije rata bio "trn u oku" brojnim susjednim selima nastanjenim pretežito Srbima. Naravno fokus podcasta biti će na 18. studenom 1991. Od same zore kada je počeo napad pa do samog kraja Šime je bio tu. U samom startu bitke uništio je neprijateljski tenk i time znatno usporio napad čime je spasio živote mnogih kojima je kupio vrijeme da se stignu evakuirati u pravcu Prkosa. Učinio je to u zaseoku Ambar na koji je i išao frontalni, ali i bočni napad. Odlazak u progonstvo teško mu je pao, a u njemu nastavlja ratovati kroz 159. brigadu. Kao njezin pripadnik u više je navrata ulazio u okupiranu Škabrnju, svjedočio zločinima i zvjerstvima te se nadao skorom oslobađanju sela. Kada je ono došlo, u operaciji Maslenica, Šime je već bio demobiliziran te je radio kao vozač u Tisku. Veli ipak da je tada opasnije bilo u pozadini nego na prvoj crti na koju se on i vratio 1993. kada je došlo do preustroja 112. zadarske brigade. Oluju i oslobođenje Škabrnje dočekao je kao dozapovjednik satnije u toj postrojbi! Borna

Novi podcast sa Samurajem!

Ovaj put glavna tema su "Šumari" interventni vod u kojem je bio Samuraj... krećemo od Borova prema Budžaku, Priljevu, Lušcu... Samuraj se za svako naselje prisjeća ratnih događaja koji su obilježili njegov ratni put.

Borna

Podcast Gdje si bio '91? seli se na jug. Paljuv je selo u zadarskom zaleđu koje se u vihoru rata 1991. našlo na prvoj crti bojišta. Ive Baždarić je s nekolicinom mještana uključen u obranu na koju se JNA usmjerila nakon okupacije Škabrnje i koju je slomila 31.12.1991. godine. Okupacijom Paljuva Ive i njegovi suborci nisu mirovali. Već u veljači organiziraju se te se neprimjetno ubacuju iza neprijateljskih linija te ulaze u Paljuv iz kojeg neprijatelju pred nosom izvlače 15 civila koji su ostali u okupiranom selu. Još u dva navrata Ive je ulazio u svoje selo, svjedočio pljački i zločinima nad civilima. Središte njegova ratnog puta pa i ovog podcasta čini operacija „Maslenica“ u kojoj Ive sudjeluje kao zapovjednik desetine veze u sastavu 7. domobranske pukovnije. Ipak bio je on mnogo više, tijekom napadne i obrambene faze operacije koja je trajala više mjeseci samo je jedan dan izostao s prve crte - kada je 9.2.1993. bio ranjen. U tom razdoblju Ive se borio protiv „Arkanovaca“, „Belih orlova“, „Vukova s Vučijaka“… U više navrata smrt je gledao u oči, ali ga je ona zaobišla. Ratni put nastavio je preko „Oluje“ do krvavih završnih operacija u Bosni i Hercegovini o kojima nerado govori. Borna

U novu epizodu podcasta Gdje si bio '91? stiže legenda 4. gardijske brigade Renato Mikelić, još uvijek aktivni pukovnik Hrvatske vojske. Mnoštvo tema, malo vremena! Renato se ubrzo po osnutku Zbora narodne garde uključuje u proljeće 1991. u 4. A brigadu ZNG-a te postaje pripadnik izvidničkog voda kojeg je kao zapovjednik poveo na prvi ratni teren - Kruševo. Nakon pada Kruševa u rujnu 1991. godine Renato sudjeluje u bitci za Zadar. Njegovi brigadni izvidnici ulaze polako u legendu Domovinskog rata, a njihova se borbena djelovanja nakon obrane Zadra sele na jug. Izviđanja Stolova, pogibija Gorana Kliškića, a zatim i Franka Zagorčića kojeg na fotografiji vidimo odmah uz Renata neke su od tema iz 1992. godine koje ćemo proći razgovarajući o jugu na kojem Renato ostaje do njegova konačnog oslobođenja u listopadu 1992. godine. Ubrzo dolazi do preustroja 4. brigade i operacije "Maslenica" kojom ćemo zatvoriti ovaj, siguran sam, iznimno zanimljiv razgovor.

Borna

Prvi puta u podcast mi dolazi netko tko je živio na okupiranom području pod stalnim nadzorom i radnom obavezom, praktički u kućnom pritvoru. Njegovo je ime Ivan Đuzel, a stiže iz Huma kraj Voćina. Pričati ćemo o trzavicama između Srba i Hrvata na tom području još od prvih demokratskih izbora. Mitinzi, prijetnje, huškanja, psihoza. Ivica je bio šumar i vidio po šumama kako pobunjeni Srbi pripremaju kao drumski razbojnici napade na Hrvate. Od 19.8.1991. našao se u blokadi sa svojom obitelji. Maltretiranja, hapšenja, privođenja... Stanje je bilo sve gore, a Ivan im sužio kao radna snaga. Bivalo je sve gore, a onda su stigli i pravi četnici - Šešelj i Beli orlovi. Na kraju u prosincu 1991. sve je eskaliralo, ubili su mu oca, a njemu bacili bombu u kuću. Preživio je i dočekao hrvatsku oslobodilačku vojsku kojoj se ubrzo pridružio te sa 136. brigadom bio u istočnoj Slavoniji - Vinkovci i Valpovo do sredine 1992. kada prelazi u policiju. Ratni put okončan je operacijom Bljesak kojom su napokon hrvatske snage porazile pobunjenike u zapadnoj Slavoniji. Borna

Prije pola godine u podcastu je gostovao Mirko Horvatin, legenda ATJ Lučko, zapovjednik obrane Lovinca i ratni zapovjednik zagorske specijalne policije - Baruna. Odmah u pripremi bilo mi je jasno da će njegov ratni put biti tema za dva podcasta. Tako da sada snimamo drugi. Stigli smo do pada Lovinca i kraja rujna 1991. U novoj epizodi priča nas vodi prema neuspješnom proboju za Vukovar, najtragičnijoj akciji u ratu za ATJ Lučko. Mirko zatim postaje zapovjednik Specijalne jedinice policije Barun. Nakon Papuka, slijedio je odlazak na Velebit gdje je prošao niz operacija - od Maslenice, preko Medačkog džepa do Oluje. U međuvremenu u veljači 1995. postao je zapovjednik skupnih snaga specijalne policije na južnom bojištu. Puno zanimljivih epizoda, dogodovština i situacija - od osnutka prve konjičke postrojbe do ulaska u razoreni Lovinac.

Nova gošća podcasta Gdje si bio '91? je Lucija Zekić Skender, jedna od dvije žene koje su ratovale kao pripadnice Specijalnih postrojbi Glavnog stožera HV-a. Dugo sam priželjkivao njezin dolazak, a u nastavku ćete shvatiti i zašto. Lucija 1991. godine dragovoljno pristupa obrani hrvatskog juga, a nakon bitke za Dubrovnik gdje se dokazala pod zapovjedništvom Mate Šarlije aka "Daidže" odlazi u Kumrovec kako bi pokušala pristupiti specijalnim postrojbama Glavnog stožera. Bivši "Legionari" koji su vodili te jedinice nisu blagonaklono gledali na pojavu žene pod njihovim zapovjedništvom no Lucija na koncu upada u Bojnu Frankopan. Teški tereni nizali su se jedan za drugim - istočna Slavonija, Južno bojište, a uz to intenzivna komando obuka. Lucija se specijalizirala za rukovanje protuzračnim oružjem tipa "Oerlikon". Lucija se nije štedjela, iako su nju htjeli poštedjeti. General Roso nudi joj nakon rasformiranja Bojne Frankopan uredsko mjesto u Glavnom stožeru no ona s Bojnom Matija Vlačić odlazi u operaciju Maslenica gdje se bori na području Kašića, Škabrnje i Novigrada. Napokon te 1993. pristupa u Bojnu Zrinski s kojom se bori u najizazovnijim situacijama na tzv. Južnom bojištu. Kada se osnovao 1. hrvatski gardijski zdrug postala je pripadnica elitne 3. padobranske bojne. Uz brutalnu padobransku obuku Lucija odrađuje sve pred nju postavljene ratne zadatke kroz operacije „Cincar“, „Zima ‘94“, „Bljesak“, „Skok 2“, „Ljeto ‘95“, „Oluja“, „Maestral“ i „Južni potez“. Prošla je u ratu kroz puno teških i stresnih situacija no ona najteža uslijedila je nakon rata kada je 2000. godine jednim potezom novi hrvatski predsjednik Stjepan Mesić ukinuo 1. hrvatski gardijski zdrug. Time joj je kao uspješnoj sportskoj padobranki i reprezentativki Hrvatske zapečaćena karijera nakon ukupno 1700 padobranskih skokova. Borna

U novoj epizodi podcasta "Gdje si bio '91?" gostovala je Danijela Lazova. Heroina koja je 1991. u zagrebačkim Sesvetama svojoj majci ostavila kćerkicu i znavši da je ona u sigurnim rukama otišla u najveću moguću nesigurnost. Priključila se 1. gardijskoj brigadi "Tigrovi", točnije 6. bojni, i s njom otišla u pakao zapadne Slavonije. Već prvog dana u teškim borbama za Bair iznad Novske gotovo je izgubila život. Za hrabrim gardistima trčala je i s puškom i s prvom pomoći. Iako su ju štedjeli ona se nije štedjela. Nakon zapadne Slavonije slijedio je jug. Dolaskom na dubrovačko ratipte shvatila je da bi usponi na krševite čuke za nju bili pretežak zadatak te postaje vezist. Šifrarnici kojima je izluđivala neprijatelje kasnije su ušli u udžbenike. Divna žena, majka, ratnica, danas i baka.

Borna

Napokon će gost podcasta biti netko iz Karlovca i to brigadir Dubravko Halovanić. Diplomirao je na vojnoj akademiji, gradio vojnu karijeru, a onda 1986. napustio JNA. Kada je počinjao rat organizirao je Narodnu zaštitu u svojem naselju Mala Švarča da bi u ljeto 1991. sudjelovao u formiranju 110. karlovačke brigade u kojoj je bio zadužen za poslove mobilizacije. Kako kaže, kancelarija ga nije zanimala, htio je na teren stoga vrši obuku branitelja Karlovca na prvoj crti obrane grada. Pri jednom takvom zadatku, početkom studenog 1991. morao je polaznicima obuke u praksi pokazivati kako se rukuje oružjem za blisku protuoklopnu borbu. Bila je to akcija zaustavljanja tenkovskog proboja JNA iz vojarne Logorište, a Halovanić je pritom onesposobio dva tenka. Nakon bitke pristupilo se izvlačenju preostale tehnike iz vojarne pri čemu je Halovanić teško ranjen. Nakon oporavka nastavlja ratni put koji ga vodi u Bosansku Posavinu. Iduće godine posvećene su operativnom djelovanju u Zbornom području Karlovac i školovanju. Zapovjedno-stožernu školu završio je 1994. da bi iduće godine okrunio svoj ratni put operacijom Oluja u kojoj je bio zapovjednik istaknutog zapovjednog mjesta Ogulin u Zbornom području Karlovac.

Borna

Boris u proljeće '91. napušta JNA te se oko mjesec dana skriva u Sloveniji da bi u lipnju iste godine došao u Hrvatsku i stavio se na raspolaganje netom osnovanom Zboru narodne garde. Ubrzo postaje pripadnik 2. A brigade te sa njom odlazi na Banovinu gdje provodi cijelu 1991. Najprije je bio zadužen za obranu ceste spasa koja je vodila do Topuskog, a nakon njegova pada sudjeluje u obrani Gornjeg Viduševca sve dok ne pada i to selo 30.9.1991. U pokušaju da spriječi neprijatelja u napadu Boris je tog dana teško ranjen. Nakon mjesec dana izbivanja s prve crte vraća se na Banovinu. Njegova 2. brigada tada je već u ofenzivi. Tada Boris sudjeluje u borbama na prostoru tzv. glinskog džepa gdje dočekuje početak '92. kada na snagu stupa sarajevsko primirje. Proljeće 92. i početak rata u BiH nije mogao mirno promatrati te sa skupinom Crnih Mambi uputio se prema Kupresu. S obzirom da je Kupres već pao preusmjeren je prema Livnu gdje njegova skupina odigrava ključnu ulogu u obrani tog područja. Nakon uspješne obrane sela Rujani slijedilo je dubrovačko ratište gdje Boris postaje zapovjednik bojne te na čelu Taktičke grupe 2 koja je bila sastavljena od pripadnika 2. brigade zamjenjuje Predraga Matanovića. Iako zapovjednik, Boris je i dalje sa svojim dečkima na prvoj crti u nizu pogibeljnih situacija. Kada je '93. realizirana operacija Maslenica, slijedio je protunapad srpskih snaga. Ante Gotovina u pomoć zove Jacovića i 2. brigadu. Boris ubrzo dolazi i sudjeluje u bitci za Novigrad koji je bio pred padom. Borna

Novi gost podcasta Gdje si bio '91? je umirovljeni vojni pilot Danijel Borović koji je početkom veljače 1992. godine Hrvatskoj donio prvi nadzvučni borbeni zrakoplov MIG-21. Do tada je bio u JNA stoga će odgovor na pitanje iz naslova biti zasigurno zanimljiv. Pričati ćemo o vojnoj bazi Željava kraj Bihaća na kojoj je služio, čudu vojne tehnike, ali i situaciji u JNA kada se ona otvoreno stavlja na stranu velikosrpske politike te postaje njezin moćan alat u svrhu postizanja "Velike Srbije" kao konačnog cilja. Kako je reagirao kada je shvatio da je na krivoj strani i je li sudjelovao u borbenim letovima na Hrvatsku, kako je doživio odlazak kolege Rudija Perešina i njegov prelet te kako su ga doživjeli njihovi nadređeni, samo su neka od pitanja kojima ćemo se dotaknuti 1991. godine. Iako je sam prelet već ispričana priča svakako će Danijel progovoriti o motivima, organizaciji i realizaciji pothvata koji je ostao uspisan u noviju hrvatsku povijest. Zatim se fokusiramo na Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i zadaće koje je obavljao u njemu - podizanje 1. lovačke eskadrile na noge u kojoj je bio zamjenik zapovjednika Rudolfa Perešina, a nakon njegove pogibije je kao zapovjednik eskadrilu vodio u operaciju "Oluja". Osvrnuti će se i na optužnicu za ratni zločin u "Oluji" koja je protiv njega podignuta 2022. u Beogradu. Puno, puno zanimljivih tema, zanimljiv sugorovnik. Borna

Tomica je u rodnom Zagrebu završio ŠPUD, a zatim upisao Likovnu akademiju. Školovanje prekida rat. Najprije molotovljevim koktelima kreću na tenkove JNA u Travnom, a zatim s ekipom iz kvarta Tomica pristupa HOS-u. Sudjeluju u borbama za vojarnu JNA na Borongaju. Nakon toga odlaze u Tigrove kako bi dobili propusnice prema jugu - cilj Dubrovnik. Prava pustolovina vodi ih najprije do Stona gdje ih pod svoje uzima Nijaz Batlak Daidža. Kao njegovi vojnici odlaze u Dubrovnik Odredom naoružanih brodova gdje pogiba jedan od njih - Davor Sefić, jedan od bliskih Tomičinih prijatelja. Ekipa se raspada, a Tomica s Robertom Majerom nakon Dubrovnika pristupa Bojni Frankopan. S tom elitnom postrojbom najprije odlazi na osječko bojište, a zatim 1992. godine u BiH - Šujica, Mostar, Rama, Travnik... Kada počinje sukob s Bošnjacima stiže 1993., a Robert i Tomica odlaze u operaciju Maslenica. Tijekom borbi za Novigrad Robert gine. Još je neko vrijeme sa Zuluovom ekipom, a onda stiže poziv iz Zagreba. Ponuđeno mu je da vodi i ustroji jednu izvidničku grupu podređenu direktno Zbornom području Zagreb. Tomica prihvaća, a u Lici oko Perušića pri jednom izviđanju naletava na minu. Preživio je, nastavio ratovati, izviđati, pripremati se za Oluju. Često su u Kotar šumi kraj Petrinje. Oluja je sve bliže. Napokon. Tomica i njegova grupa priključeni 2. gardijskoj brigadi oslobađaju Banovinu. Danas je u pjesničkom svijetu priznato ime, kul tip i veselim se što ćete ga upoznati. Borna

Jure Granić legenda je Domovinskog rata. Čovjek koji je bio jedan od temeljnih stupova Bojne Zrinski. No krenimo redom, iz rodnih Lištana u Livanjskom polju život ga je odveo u Vinkovce gdje je završio srednju školu. Vrhunski je sportaš i niže uspjehe, a onda dolazi 1990. godina i Jure pristupa Jedinici za posebne zadatke Kumrovec. Uz zadaće osiguranja državnog vrha i HRT-a vrši se obuka. Stiže Krvavi Uskrs, Jure je na Plitvicama. Nije prošlo puno mladići iz Kumrovca odlaze u novoosnovane A brigade, a odabrani ostaju u Kumrovcu kao temelj Bojne Zrinski. Najsloženiji i najtajniji zadaci bili su pred momcima koje su obučavali i vodili legionari Ante Roso i Miljenko Filipović. Njihov dolazak u Vukovar podigao je moral lokalnim braniteljima koje su pripadnici Bojne Zrinski obučili, ali im i u borbi pokazali kako se bori. Nakon Vukovara slijedio je Gospić gdje Bojna odmah postiže značajan uspjeh i zarobljava kolonu JNA u kojoj je i general Trajče Krstevski. Nažalost u krvavoj bitci Jure je nekoliko dana kasnije teško ranjen. Nakon oporavka poslan je u Livno gdje preuzima zapovjedništvo sektorom Rujani na koji je 23. travnja 1992. udarila JNA i slomila zube. Jure nastavlja svoj ratni put, ali o njemu više u idućoj epizodi podcasta s Jurom Granićem.

Hvala veliko doktorici Mirjani koja nas je ugostila u Centru za intimno zdravlje Vukovar - https://www.facebook.com/centar.za.intimno.zdravlje.vukovar/ odnosno Centru za medicinsku estetiku Vukovar - https://www.facebook.com/medicinska.estetika.vukovar

U podcastu mi je nekada baš gušt ugostiti obične pješake, cipeliće, prašinare, koje danas na ulici niti ne primjećujemo, a ustvari oni su izborili pobjedu u ratu. Jedan od njih je Josip Penov koji živi relativno miran umirovljenički život u Novoj Bukovici u kojoj pomaže u lokalnom nogometnom klubu NK Zrinski kao oružar. Josip je u rat otišao s 18 godina bez da je odslužio vojni rok u JNA, jednostavno, njegova kuća našla se uz položaje hrvatskih snaga i on im se priključio. Za njega je to bilo prirodno. Pravi rat za njega je počeo u rujnu kada su u susjednim Balincima i Četekovcu pobunjeni Srbi napravili niz zločina. Josip sudjeluje u pokušaju odbijanja napada no oružana nadmoć pobunjenika bila je prejaka. Ipak, crta je uspostavljena u Četekovcu i to selo brani Josip kao pripadnik 136. brigade. Uskoro, u prosincu kreće i u oslobodilačku operaciju „Papuk-91“ te sudjeluje u oslobađanju Voćina i okolnih sela. Kada je došla 1992. njegova postrojba odlazi na Dravu. Boravak na toj crti bojišta obilježila je neuspješna operacija oslobađanja dijela Baranje. Iste godine 136. brigada je demobilizirana, a s njom i Josip koji odlazi raditi. Međutim 1994. osniva se 81. gardijska bojna „Kumovi“. Josip joj se priključuje te kreće s njom u sve veće oslobodilačke operacije na kraju rata – Bljesak, Ljeto-95, Oluja i Maestral.

Dušica Zeko bila je trudna kada se njezin Vukovar našao na udaru velikosrpske agresije. Iako je njezin suprug Niko navaljivao da napusti grad, ona to nije htjela. Htjela je ostati i tako je i bilo. Napadi su bili sve žešći, njezin Niko na prvoj crti, a ona je išla na posao u vukovarsku bolnicu gdje je radila u administraciji. U bolnici je bilo pakleno. Jako teško, ali Dušica nije odustajala. U jednom trenutku osjetila je bolove u trbuhu i smjestili su je s trudnicama u atomsko sklonište. Rodila je 8.11. malenu Antoniju. Iako je bila nedonošće veselo je mahala rukicama kada ju je Niko došao vidjeti s prve crte. Odmah se vratio počasiti suborce iako je pred pad grada bilo teško naći bilo što čime bi se počastili. Radost Dušice i Nike nije dugo trajala, idućeg dana bolnica je kao i mnogo puta do tad bila meta napada. Jedna granata pogodila je agregat koji je prestao raditi i bolnica je ostala bez struje. Prestao je raditi i inkubator u kojem je bila Antonija. Nažalost anđeo nije preživio. Antonija je tako vjerojatno najmlađa rođena žrtva Domovinskog rata. Imala je tek 1 dan. Dušica i Niko probojem su se iz Vukovara domogli slobode. Prekrasnim ljudima u progonstvu se rodio sin Dino koji je danas hrvatski vojnik.

Nakon dugo iščekivanja u podcast stiže heroj bitke za Vukovar Antun Dugan Samuraj. 🗡 Široj javnosti poznat kao branitelj koji noseći stijeg 204. brigade predvodi svake godine Kolonu sjećanja na 18. studeni, a poznavateljima Domovinskog rata kao jedan od najjačih fajtera krvave bitke za Vukovar. Samuraj će, za razliku od ostalih gostiju podcasta biti stalan gost koji će dva puta godišnje u mojem studiju evocirati svoje uspomene. Vjerujem da će vam odmah nakon pogledane epizode biti jasno zašto će Samuraj biti stalan gost mojeg podcasta. Borna, mag. hist.

Vasilija Tucker Vaska je žena koja je kada je počeo rat bila vrijedna samohrana majka, lavica koja se borila za svoju djecu. Živjeli su u Borovu naselju i u ljeto 1991. rat im je došao na vrata. Lavica Vaska sklonila je djecu iz Vukovara kod svoje bake, a ona je dragovoljno otišla u 4. bojnu 3. A brigade Zbora narodne garde i stala na prvu crtu obrane. Sudjelovala je u teškim borbama sve do 10.10. kada je teško ranjena spašavajući suborca. Unatoč 11 prostirjela i gomili gelera koje je usput pokupila dok su je spašavali ona je danas živa. Iz Vukovara se spasila konvojem Liječnika bez granica koji je iz vukovarske bolnice 19.10. evakuirao preko stotinu teških ranjenika. Borna, mag. hist.

Novi gost podcasta dolazi iz Voćina, jednog od slavonskih mjesta pod Papukom u kojem se dogodio strašan zločin 1991. Hrvati su u Voćinu bili u znatnoj manjini u odnosu na Srbe. Početkom 1991. Darko se prijavio u policiju, prošao ubrzani tečaj i počeo raditi kao policajac u Voćinu. Dok su Srbi dolazili s petokrakom, on i par kolega Hrvata na posao su stizali sa šahovnicom. Iz dana u dan stanje je bilo sve napetije, postavljaju se balvani, policija više ne može u neka sela nastanjena srpskim stanovništvom. U kolovozu '91. pobunjeni Srbi u tom kraju proglašavaju SAO Zapadnu Slavoniju, a istog mjeseca u svega jednom danu zauzimaju cijelo mjesto. Božičkovića odvode u zarobljeništvo ljudi s kojima je odrastao, igrao nogomet, družio se. Kolovođa je Srbin Zoran s kojim je dvije godine ranije ljetovao. Batinanja, ispitivanja, lažna strijeljanja i napokon spas - razmjena. Nakon oporavka, u progonstvu u Đurđevcu priključio se dragovoljcima iz tog mjesta s kojima odlazi braniti Pakrac, a zatim i Daruvar. Kada u prosincu '91. dolazi vijest da hrvatske snage oslobađaju Voćin, Darko uzima slobodne dane i ulazi u svoje rodno mjesto, razoreno, spaljeno i prepuno leševa njegovih poznanika... Ubrzo dobiva premještaj u Voćin gdje sudjeluje u akcijama čišćenja Papuka. Kraj njegova ratnog puta bila je operacija "Oluja" u kojoj je djelovao na pravcu Lasinja - Vrginmost. Borna, mag. hist.

Mirko Horvatin je jedan od iskusnijih milicajaca koji su dolaskom demokratskih promjena petkoraku zamijenili hrvatskim grbom. Uostalom kao zapovjednik Posebne policijske jedinice s Tuškanca sudjelovao je u događaju koji je simbolički naznačio pad komunizma u Hrvatskoj - spuštanje zastave SR Hrvatske i dizanje nove zastave Republike Hrvatske. Bio je to početak početaka, kraj srpnja 1990. Već idućeg mjeseca počela je balvan revolucija, a Mirko na poziv kolega prelazi u ATJ Lučko u kojoj provodi obuku najspremnijih među najspremnijim mladićima koji su se stavili na raspolaganje državi u nastajanju. Njegova prva ratna akcija bila je i prva ratna akcija uopće u Domovinskom ratu - Pakrac 2.3.1991. U tom razdoblju Lučko ide tamo gdje je najveća frka, pa tako i u Glinu u kojoj su spriječili pad kompletnog grada u srpske ruke koncem lipnja '91. U srpnju Mirko odlazi za zapovjednika hrvatskih snaga u opkoljenoj ličkoj enklavi podno Velebita. Kao zapovjednik policijske postaje Lovinac organizirao je obranu tog kraja koja je izdržala do konca rujna čekajući pomoć koja nije stizala. Tada dolazi do zbjega preko Velebita prema Selinama, Starigradu... I tu završavamo ovaj put, a nastavljamo uskoro o nastavku zanimljivog Mirkovog ratnog puta koji ga je već 2 tjedna kasnije odveo u proboj za Vukovar. Borna, mag. hist.

Nakon odlaska iz JNA i seoskih straža u rodnim Gorjanima kraj Đakova Božidar je sa skupinom dragovoljaca đakovačkog kraja koncem rujna '91. otišao za Vukovar. Kukuruznim putem došli su u Lužac odakle je skupina u kojoj je bio Gregić raspoređena u obranu Budžaka. Na to istureno naselje preko puta kojeg se nalazila šuma Đergaj neprijatelj je napadao žestoko, a najžešće 16. listopada kada je Božidar teško ranjen dok je spašavao ranjenog suborca. Iz vukovarske bolnice i pakla Vukovara izvukao se konvojem Liječnika bez granica u istom kamionu u kojem je bio Ivan Dujmović Srbin, sada već legendarni gost mojeg podcasta. Nakon oporavka Božidar se vraća na prvu crtu, a u proljeće 1992. odlazi u Bosansku Posavinu. Ondje prolazi terene na derventskom, odžačkom i brodskom području. U Posavini Božidar ostaje sve do njezina pada u listopadu '92. godine čime se njegov ratni put privodi kraju. Borna, mag. hist.

YouTube kanal već mi je neko vrijeme pun molbi da u podcastu ugostim nekoga iz srednje Bosne, po mogućnosti iz Viteza. Tražili ste – dobili ste! U podcast „Gdje si bio ’91?“ stigao je Dominik Grebenar. U ljeto 1991. bio je jedan od prvih dragovoljaca koji su iz Viteza stigli u Zagreb te se stavili na raspolaganje Republici Hrvatskoj. Nakon ubrzane obuke na policijskoj akademiji postaje dio Jedinice za posebne namjene „MOSOR“ koju su činili Hrvati dragovoljci iz Bosne. Vatreno krštenje doživio je na pakračkom ratištu, a zatim odlazi prema Topuskom. U jesen 1991. bio je dio SZUP-a, ali kasnije je ratni put nastavio kao pripadnik Specijalne jedinice policije „BATT“ iz Splita. Čim je počeo rat u Bosni i Hercegovini Grebenar odlazi braniti Hrvate u toj državi. Od bitke za Kupres do bitke za Vitez proživio je i preživio niz nevjerojatnih akcija i situacija. Borna, mag. hist.

Mario Škegro vatreno krštenje doživio je 2. listopada 1991. u bitci za Cerić. Na lud način izvukao je živu glavu i već idućeg dana sudjelovao u odlučujućim borbama za Nuštar. Ono što je preživio na početku ratnog puta nešto je o čemu se lako može napraviti igrani film. Jesen 1991. obilježilo je ratovanje u Nuštru i diverzije prema Marincima. A onda je 1992. iz "Kuna" otišao u "Sokolove" i s njima u "Maslenicu". Na zadarskom bojištu pri zadaći izviđanja aktivirao je minu. Izgubio je oko, ali ne i život kao ni volju da ratuje za domovinu!! Vratio se u vojsku s jednim okom i prošao surovu operaciju "Zima-94". Sa "Sokolovima" se spremao osloboditi i istočnu Slavoniju, trebali su napadati prema Đeletovcima. Bilo bi teško, nije se dogodilo. Borna, mag. hist.

Mato Vidaković, a u obranu svoje Ilače krenuo je 1991. sa 16 godina i improviziranim oružjem. Srce dječaka željelo je zaštititi svoje suseljane u tom mjestu kraj Tovarnika. Bitka za Ilaču neispričana je priča Domovinskog rata u kojoj je manju skupinu Tigrova i domaćih mještana napala iz pravca Šida odnosno Tovarnika ogromna neprijateljska oklopna kolona. Iako su neprijatelju nanijeli gubitke branitelji Ilače morali su se povući. Kako je to doživljavao i proživljavao Mato, tinejđer koji je preko noći morao odrasti? Teško. Napustio je rodno selo, ali je ostao u Hrvatskoj vojsci. U sastavu 109. brigade sudjelovao je najprije u obrani Nijemaca, a zatim Komletinaca. Kada je došla zapovijed da se maloljetnici moraju demobilizirati prešao je u HOS s kojim je preživio pad Bosanske Posavine i nastavio ratovati u srednjoj Bosni do 1993. godine. Tada odlazi u Pume i ostaje u njima sve do 2023. S Pumama je prošao niz operacija - od Zime-94 preko Ljeta-95 i Oluje do Maestrala i Južnog poteza. Mato nije tip od kamere i nikada nije pričao svoju ratnu priču. Do sada. Borna, mag. hist.

Ante Čokolić ratni put započeo je kao pripadnik 1. bojne "Bili cvitak". Na prvi teren, u obranu Kruševa, otišao je u tenisicama i ostao sve do okupacije tog mjesta. Slijedila je krvava bitka za Zadar, a zatim drniško bojište - Kljaci. Nije kraj 1991. značio mirnije razdoblje za Antu. Najprije je branio zaleđe Metkovića od pokušaja JNA da dolinom Neretve odsječe jug Hrvatske, a zatim je sudjelovao u nizu akcija deblokade Dubrovnika. Nakon toga dolazi do preustroja 4. brigade i Ante kao pripadnik nove 3. bojne kreće u operaciju Maslenica. Pravac napada Islam Latinski - Kašić bio je izuzetno težak i složen no zadatak je ostvaren. Slijedilo je šibensko zaleđe - Čista Mala, Čista Velika, Velim... a zatim i Svilaja no ono što je obilježilo Antin ratni put svakako je Dinara i operacija "Zima-94" Prije nje Ante je već skupio ogromno ratno iskustvo i prošao obuku u Šepurinama . Ono što je doživio gore na - 25 stupnjeva Ante je nazvao "bijela smrt". Preživio je, ustvari vratio se iz mrtvih i nastavio ratni put koji ga je u "Oluji" doveo sve do Knina. No 4. brigada tu se nije zaustavila već je kroz BiH krenula prema Banja Luci. Operacija "Južni potez" bila je njegova posljednja, a 10. listopada 1995. kraj njegova bogatog ratnog puta. Samo dan ranije brigada je izgubila jednog od najvećih heroja Domovinskog rata po kojem je i dobila ime - Andriju Matijaša Pauka, a upravo je Ante njegovo tijelo položio u crnu vreću. Borna, mag. hist.

Michael Misch, Nijemac iz Berlina, stigao je 1991. godine u obranu Hrvatske. Humanitarnu pomoć koju je prikupio u Njemačkoj dovezao je u Karlovac gdje ga je dočekalo granatiranje u kojem je ostao bez vozila s pomoći. Kada je vidio posljedice razaranja i zločina nad civilima u Logorištu priključio se izvidničko-diverzantskom vodu 129. karlovačke brigade. S iskustvom Legije stranaca, gdje je bio u padobranskoj regimenti, i njemačkog Bundeswehra, gdje je zapovijedao komando satnijom, itekako je pomogao u složenim diverzantskim akcijama, osobito u Mekušju. Neke od anegdota iz tog razdoblja postale su kultne, a boravak iza neprijateljskih linija za Michaela je bio svakodnevica. U ljeto 1992. strani dragovoljci su demobilizirani, no Misch se nije vratio kući. Nastavio je boriti se u obrani hrvatskog naroda u BiH odnosno Bosanskoj Posavini, poglavito u oraškom džepu. Kraj rata dočekao je u otkrivanju masovnih grobnica na području Podunavlja pod kontrolom UNTAES-a. Borna, mag. hist.

Zvonko Kožnjak Paja, legenda virovitičkog kraja, ali i izvor mnogobrojnih priča s tog područja o davnoj 1991. godine. Od toga kako su se Virovitičani naoružavali u ilegali i koja je u tome bila uloga ministra obrane Špegelja pa do turbulentnog siječnja 1991. kada je skupina dragovoljaca blokirala u Virovitici JNA. Nedugo nakon toga uhićen je i njihov vođa Đuro Dečak da bi u proljeće 1991. cijela Hrvatska disala s Viroviticom koja se pripremala za rat. U lipnju je osnovan 50. samostalni bataljun Zbora narodne garde, a Zvonko je bio u njemu zapovjednik 1. satnije. Išli su tamo gdje je gorilo, a u srpnju je to bilo područje Banovine. Tako prva ratna iskustva „Paja“ stječe na položajima uz rijeku Unu. U kolovozu počinje otvoreni rat u zapadnoj Slavoniji i Bilogori, a Zvonko sa svojom ekipom brani širu okolicu Grubišnog Polja. Napokon, on i njegovi dečki bili su prvi koji su oslobodili neko selo u Domovinskom ratu. Radi se o akciji Jasenaš izvedenoj 2. 9. 1991. godine o kojoj je i mladi povjesničar Mihael Puljić napravio i film naslova „Prvi okršaj“ kojeg možete pogledati putem poveznice ispod teksta. Bila je to generalna proba za ono što je uslijedilo, a to je bila operacija "Otkos-10" u kojoj Zvonko predvodi pripadnike sada već 127. virovitičke brigade. Kruna oslobodilačkih akcija u kojima je sudjelovao bilo je oslobađanje Đulovca u prosincu 1991. Kraj ratnog puta dočekao je kao zapovjednik 136. domobranske pukovnije Slatina s kojom je držao položaje uz Dravu nasuprot Baranje.

Beti je imala tek 19 godina kada se njezin Vukovar našao u opasnosti. Iako jako mlada i bez vojnog iskustva odlučila se dragovoljno uključiti u obranu, najprije kroz Štab Teritorijalne obrane kod Tomislava Merčepa, a zatim i kroz 4. bojnu 3. A brigade Zbora narodne garde. Jedna je od prvih dragovoljki u Vukovaru, a prošla je razne crte obrane tog grada - od Sajmišta do Borova naselja gdje je dočekala slom obrane. Predala se zajedno sa suborkinjom Mirom koja je odvedena u logor, dok je Beti imala sreće. Zajedno sa skupinom djece iz Srbije je preko BiH prebačena u Hrvatsku. U Vukovaru joj je ubijena baka, otac i majka odvedeni u zatočeništvo, a brat koji joj je bio i suborac izvukao se u proboju. U Vukovaru je ostavila svoju mladost, uspomene, ustvari dobar dio sebe i nastavila ratni put kroz 66. i 67. bojnu Vojne policije. Borna, mag. hist.

Mladena Mikolčevića rat je zatekao kao padobranca u 63. padobranskoj brigadi JNA odnosno Niškim specijalcima. Iz Srbije bježi u srpnju 1991. i stavlja se na raspolaganje Zboru narodne garde u nastajanju. Tako prihvaća dužnost dozapovjednika elitne postrojbe Glavnog stožera Bojne Frankopan. Zadaci su se redali jedan za drugim - od osvajanja strateški bitnih vojnih objekata preko Sunje, zadarskog bojišta i zapadnoslavonskog bojišta do studenog kada Padobranac s Frankopanima odlazi na osječko bojište. Ondje sudjeluje u nizu bitnih akcija i operacija poput one izvlačenja poginulih u šumi Rosinjača te oslobađanja Kopačkog rita. U Baranji je u proljeće 1992. Padobranac teško ranjen te se tako završava njegov ratni put s Frankopanima, a slijedi onaj u 5. gardijskoj brigadi "Sokolovi" u kojoj zapovijeda 4. bojnom. U međuvremenu operacija Maslenica i bitka za Škarbnju, zatim krvave borbe za Mostar, tereni se nižu jedan za drugim. Nakon toga, 1994. godine, Mikolčević sudjeluje u ustrojavanju obučnog centra u Šepurinama kao i samoj obuci. Iduću godinu obilježile su operacije "Bljesak" i "Oluja" u kojima je Padobranac vodio 104. varaždinsku brigadu. Drugog dana "Oluje" ranjen je, a nakon oporavka imenovan zapovjednikom Taktičke grupe i formira stožer za operaciju oslobađanja okupiranog teritorija hrvatskog Podunavlja.

Borna, mag. hist.

Anto Andrijanić jedan je od tenkista iz ekipe koja je u Slavonskom Brodu u ljeto 1991. osnovala prvu tenkovsku postrojbu u Domovinskom ratu. Priča o tome kako su se on i njegovi kolege, mahom radnici na tenkovima u tvornici Đuro Đaković, dokopali prvih hrvatskih tenkova zaista je za snimiti film. Anto progovara s kojim su se poteškoćama susretali u prvim zadacima - osvajanju vojarni JNA u Slavonskom Brodu, a zatim i odlascima u Vukovar. Bez tabua progovara o nekoordiniranosti hrvatskih snaga, ali i prodaji tenkova usred rata Kuvajtu. Pričali smo i o suradnji s pješacima iz njegove 108. brigade kao i izazovima na novogradiškom bojištu u jesen 1991. godine. Bitka za Bosansku Posavinu 1992. u kojoj je Anto vodio tenkovsku satniju 108. brigade pokazala se kao fijasko, a Anto odgovara kako i zašto. Ubrzo nakon pada Bosanske Posavine Anto prelazi u 3. gardijsku brigadu, a kruna njegova ranog puta u toj postrojbi bila je svakako operacija "Bljesak" u kojoj je vodio tenkove na pravcu Novska - Okučani. Anto je i autor odlične knjige „Ratni put jednog tenkista“ koju možete kupiti tako da ga kontaktirate na mail andrija64@hotmail.com, a koju preporučam svima koje je zainteresirao ovaj podcast.

Borna, mag. hist.

Nikola Ivkanec legendarni je ratni zapovjednik koji je u povijest ušao kao čovjek kojem se u operaciji „Bljesak“ predala 51. brigada Srpske vojske Krajine i vođa pobune Srba u zapadnoj Slavoniji Veljko Džakula. Bio je to tek vrhunac njegova ratnog puta koji ga je u ljeto 1991. odveo na vruću Banovinu gdje je zapovijedao policijskim snagama u glinskom obruču. Krvavu jesen 1991. proživio je kao jedan od zapovjednika obrane Daruvara. Nakon uspješno obavljene zadaće slijedio je Pakrac, grad u kojem je Ivkanec bio zapovjednik ratne Policijske postaje, ali i mnogo više o čemu je otvoreno progovorio u ovom podcastu.

Borna, mag. hist.

Ante Strinić gospodin je čija me neobična ratna priča toliko zainteresirala da sam ga morao pozvati u podcast. Njegov Antin, okružen selima nastanjenim srpskim stanovništvom, okupiran je koncem rujna 1991. U progonstvu dio mještana se organizira i odlazi braniti obližnje Tordince koji su također u nezahvalnoj poziciji. Bitka za Tordince 25. listopada 1991. imala je tragičan ishod za hrvatsku stranu. Dio branitelja gubi život, a dio se povlači preko Vuke prema Vinkovcima. Ipak, Ante ostaje na okupiranom teritoriju, skrivajući se od neprijatelja, do veljače 1992. kada je uhićen. U međuvremenu svjedočio je ubojstvima i pljački Hrvata te organiziranju neprijatelja u napadima na Vukovar, a u svojem selu je vidio i budućeg predsjednika Srbije. Nakon što ga je susjed prijavio odveden je u zarobljeništvo u kojem je proveo nepune dvije godine. Još jedna filmska priča. Borna, mag. hist.

Saša Malčić heroj je Domovinskog rata čija je luda ratna priča zaslužila ekranizaciju. Zasada svoje je iskustvo ispričao u ovom podcastu, a naglasak je na diverzantskoj akciji Samostalne uskočke satnije koja je početkom 1992. upala u Srbiju s ciljem uništenja mosta između Baranje i Srbije. Skupina je otkrivena i dala se u bijeg, a Saša je u potjeri ranjen i zarobljen. Preživio je te je zbog terorizma osuđen na 20 godina zatvora. Nakon dva mjeseca samice u Beogradu prebačen je u Sombor, a nakon dvije godine zarobljeništva slobodu je dočekao u razmijeni u siječnju 1994. godine!

Borna, mag. hist.

Ivan Dujmović rođen je u Srbiji u Kukujevcima, nekoć selu nastanjenom Hrvatima, kraj Šida. Nadimak Srbin dobio je u ljeto 1991. godine kada je s trojicom prijatelja prešao granicu i priključio se obrani Vukovara. Bio je pripadnik legendarne 4. opatovačke bojne 3. A brigade Zbora narodne garde koju su obučavali specijalci generala Rose i Filipovića. Ta postrojba bila je stup obrane Vukovara, a njezini pripadnici raspoređeni su diljem vukovarske općine, a početkom bitke za Vukovar u svim dijelovima grada. Srbin je raspoređen u obranu Borova naselja gdje se borio pod zapovjedništvom legendarnog Blage Zadre. Jednom prilikom Blago ga je pustio kući ne znajući da to znači u Srbiju. Dolaskom u Srbiju Dujmović je uhićen. Ipak, spletom okolnosti pobjegao je i vratio se Blagi Zadri koji je rekao kako većeg luđaka nije vidio u životu. Dujmović je branio Vukovar sve do 4. listopada 1991. kada je teško ranjen. Istog mjeseca evakuiran je konvojem Liječnika bez granica iz opkoljenog grada.

Borna, mag. hist.

Mate Ćapin je rođeni Šveđanin, no Hrvat po odgoju i podrijetlu. Taman kada je počinjao rat u Hrvatskoj on je odslužio vojni rok u Švedskoj i kao obučeni dočasnik stigao u napadntu djedovinu. U početku se, kao sin imotske krajine, priključio 115. brigadi Imotski u kojoj je provodio obuku no srce ga je vuklo na prvu crtu. Tako je u proljeće 1992. pristupio Izvidničko-diverznatskoj satniji Glavnog stožera HV-a te s njom sudjeluje u teškim bitkama u operaciji "Lipanjske zore". Osobito je zanimljiv i vrijedan njegov opis bitke za Mostar. Slijedilo je Pokuplje, odlasci u neprijateljsku dubinu, a uskoro i odlazak u Bojnu Zrinski. S njom Mate prolazi niz ratišta, a zelenu beretku nije skinuo do kraja svojeg ratnog puta koji ga je vodio u 1. hrvatski gardijski zdrug. Najprije kao snajperist, a zatim pripadnik protuoklopnog voda Mate je s elitnim komandosima uglavnom ratovao u srednjoj Bosni gdje se susretao i s mudžahedinima.

Borna, mag. hist.

Malo je heroja Domovinskog rata koji su za života stekli kultni status i ušli u legendu, a još ih

je manje koji su danas i dalje među nama. Jedan od tih divova je Ivica Šafarić – Ninja,

samozatajni heroj koji je u Domovinskom ratu prošao sve – od dragovoljca MUP-a pa preko

običnog pješaka do dužnosti zapovjednika bojne. I to ne bilo koje bojne, jedne od najelitnijih

bojni gardijskih brigada, Crnih mambi koje su bile 1. bojna 2. gardijske brigade.

Ivica Šafarić - Ninja ratni put započeo je kao pripadnik Jedinice za posebne zadatke Vinica s

kojom prvo vatreno krštenje doživljava u Borovu Selu, a ubrzo postaje pripadnik

novoosnovane 2. A brigade Zbora narodne garde - točnije 1. bojne koja je ubrzo dobila naziv

Crne mambe. Prvi teren - Ljubovo, važan prijevoj u Lici između Gospića i Korenice. Tu

Ivica gubi prve suborce, jedan od njih umire mu na rukama, a bio je to tek početak. Slijedila

je Banovina - najprije glinsko, a zatim petrinjsko bojište. Ulične borbe u Petrinji i neviđena

hrabrost koju je ondje pokazao nešto su što se uvijek spomene kada se priča o bitci za taj

grad.

Suborci uvijek kao primjer ističu kako je preskočivši ogradu upao u vojarnu JNA punu

vojnika te iz nje uzeo jugoslavenski zastavu. Jedan je od posljednjih je koji su napustili

Petrinju pri padu, a ratni put vodi ga u Novi Farkašić gdje s Mambama „razvaljuje“ JNA u

jednoj od najherojskijih bitaka Domovinskog rata. Nakon nje odbacuje, sa suborcima,

neprijatelja još dalje od Kupe i tu biva teško ranjen od snajpera. Preživio je, oporavio se i

vratio u postrojbu.

U veljači 1993. sudjelovao je u epskoj obrani Novigrada u kojoj je mnogo njegovih suboraca

izgubilo život. Među njima zamalo se našao i Ninja koji je ponovno teško ranjen i koji je tada

ostao bez oka. Ni to ga nije zaustavilo, vratio se u postrojbu i preuzeo dužnost zapovjednika.

Istinski fajter o svemu je progovorio u podcastu „Gdje si bio ’91?“.

Borna Marinić, mag. hist.

Nikola Turkalj, legenda slunjskog kraja, jednan je od onih heroja koji su bili prvi među prvima. Nakon tečaja Prvi hrvatski redarstvenik u Zagrebu, Turkalj se vraća u rodni kraj gdje sudjeluje u formiranju slunjskog voda specijalne policije. Kuhalo je u tom kraju još od Krvavog Uskrsa, a zatim eskaliralo u kolovozu '91. kada su Slunj, Saborsko i Cetingrad odsječeni od ostatka Hrvatske. Turkalj sa svojim dečkima ide doslovno gdje je situacija najgora i gdje su tog trena najpotrebniji. U studenom je Slunj okupiran, a Turkalj ubrzo imenovan zapovjednikom slunjskog voda specijalne policije "Grom" PU Karlovac. Nakon toga ratni put vodi ga od Papuka preko Dubrovnika i Velebita natrag u Slunj i to na kakav način. Dok su ostali specijalci djelovali skupno Turkalj je predvodio satniju specijalaca vodeći u operaciji "Oluja" 1. gardijsku brigadu "Tigrovi" prema Bihaću. Ulazak u oslobođeni Slunj kruna je njegova ratnog puta dugog 5 godina!

Miroslav Blažek, poznatiji pod nadimkom Kina, jedan je od prvih dragovoljaca Domovinskog rata iz Koprivnice. Zahvaljujući karizmi i znanju u streljaštvu i borilačkim vještinama ubrzo se prometnuo u vođu skupine koprivničkih dragovoljaca. Nakon vatrenih krštenja na daruvarskom i pakračkom ratištu i osvajanja koprivničke vojarne JNA, u tom podravskom gradiću osniva se Zbor narodne garde odnosno 117. brigada. Kina sa svojom skupinom ulazi u njezin sastav te početkom studenog odlazi u zapadnu Slavoniju. Diverzantski vod "Ose" koji je vodio, a kojem su bili pridodani i koprivnički HOS-ovci. Sudjelovao je u nizu borbenih, uglavnom oslobodilačkih akcija u sklopu operacije "Orkan-91". Od oslobađanja Baira, Lovske, Trokuta do Korita, koje je oslobodio zajedno s "Tigrovima" predvođenih Gavranom, Kina je uvijek išao prvi. Tako je i ranjen tri dana kasnije kod Subocke, a suborac koji ga je izvukao s prve crte, Spomenko Lukačinec, vratio se u borbu i par minuta kasnije poginuo. Nakon oporavka Kina se vraća u 117. brigadu, postaje zapovjednik satnije, a zatim i bojne. Nakon demobilizacije brigade postavljen je na čelo Zbornog mjesta Koprivnica na kojem je i dočekao kraj rata.  

Borna, mag. hist.

Novi gost podcasta je samozatajni heroj bitke za Vukovar - Damir Pučak. Ratni put započeo je kao pripadnik aktivnog sastava MUP-a u rodnoj Kutini u ožujku 1991. da bi vrlo brzo osnutkom 1. A brigade Zbora narodne garde postao pripadnik legendarnih "Tigrova". Prvi teren bila je istočna Slavonija - Erdut, Dalj, Aljmaš... Nakon toga vraća se u bazu u Rakitje no ne zadugo. Zajedno s 39 pripadnika 2. bojne "Tigrova" otišao je u Vukovar. Svi oni postali su heroji obrane Borova naselja, a mnogi su u njoj dali i svoje živote. Kada je postalo jasno da su i Vukovar i Borovo naselje okupirani, u ranim jutarnjim satima 20. studenog 1991. i posljednja je skupina branitelja krenula u proboj prema slobodi ne želeći se predati. U njoj je bio i Damir koji se ubrzo, s Violetom Etom Grdić i Mladenom Dugorepecom odvojio od ostatka skupine. U tom trenutku započinje nevjerojatan put u kojem je njih troje čudom izvuklo živu glavu i nakon 11(!!) dana domoglo se slobodnog hrvatskog teritorija kod Vinkovaca. Damir Pučak potom se priključio 204. vukovarskoj brigadi u Rakitju iz koje je izrasla 5. gardijska brigada "Sokolovi" s kojom je prošao niz bojišta od Maslenice preko "Južnog bojišta" do vinkovačkog bojišta gdje su čekali pokretanje vojnog oslobađanja Vukovara do kojeg nikad nije došlo.

Borna, mag. hist.

Mišo Miletić legenda je zadarske specijalne policije - njezin ratni pripadnik od samog osnutka pa do konca Domovinskog rata. U ljeto 1990. dao je otkaz na poslu, napustio svoje Stankovce i otišao u Zagreb na Tečaj Prvi hrvatski redarstvenik. U međuvremenu u njegovom, benkovačkom kraju, izbila je pobuna i uskoro padaju prve žrtve. Po povratku u Zadar Mišo pristupa u zadarsku specijalnu policiju te je ustvari formira pod vodstvom Đure Župana. Izravni je sudionik mnogih velikih bitaka od 1991. i obrane Maslenice i Zadra do Oluje u kojoj je vodio zadarske specijalce na glavnom pravcu napada prema repetitoru Ćelavac iznad Gračaca.  

Borna, mag. hist.

Dean Rostohar ratni nadimak "Ninja" nije stekao bez razloga. Pionir je ninjutsua u Hrvatskoj, rođeni ratnik. Bio je pripadnik Specijalne jedinice policije "Alfa" praktički od njezinog osnutka u ljeto '91. S tom postrojbom prošao je impozantan ratni put, a njezine pripadnike obučavao je pored ostalog i za blisku borbu. U jesen 1994. teško je ranjen iza neprijateljskih linija u jednoj od pripremnih akcija za "Bljesak" na pakračkom ratištu. Neprijateljska mina mu je oduzela potkoljenicu, ali srećom ne i život. Borbeni duh je pobjedio, a u policiji je Dean ostao do 1999. kada odlazi u mirovinu, ali ne miruje te svoja znanja i vještine širini danas na mlađe generacije.

Zvonko Horvatić 1991. bio je iskusan policijski inspektor Policijske stanice Čakovec. U rujnu te godine otišao je sa svojim kolegama iz Policijske uprave Varaždin pomoći vukovarskim policajcima. Mislili su da se za dva tjedan vraćaju kući no Vukovar je u međuvremenu opkoljen, a mnogi se u svoje domove nisu nikada vratili. Zvonko je zapovijedao skupinom policajaca na Sajmištu gdje su se vodile najteže pješačke borbe u bitci za Vukovar. Preživio je bitku, a zatim i lud pokušaj preplivavanja Dunava. Na koncu se predao JNA te je odveden u Dalj, zatim Stajićevo pa na kraju u Sremsku Mitrovicu odakle je pušten na slobodu u svibnju 1992. Kada je došao kući napokon je u naručje mogao primiti svojeg sina koji se rodio dok mu je tata branio Vukovar. Pred vama je možda i najemotivnije svjedočanstvo koje sam zabilježio u podcastu "Gdje si bio '91?".  

Borna, mag. hist.

Nikica Burić - Samoborac legenda je Domovinskog rata.  U bitci za Vukovar pokazao je neviđenu hrabrost i nevjerojatnu ratnu vještinu. Toliku da ga je jedan od suboraca na početku pitao "Je li on došao iz Legije stranaca?" na što mu je Samoborac mrtav hladan odgovorio "Ne, iz Samobora." Uvijek prvi u najsloženijim akcijama "čišćenja" na najtežem gradskom bojištu - Sajmištu. borio se rame uz rame s HOS-ovcima. Jedan od njih, Damir Markuš - Kutina u svojoj knjizi zapisao je da je u Vukovaru imao 2 Boga, jednog na nebu, a drugi je bio Samoborac. Preživio je pakao rata, koji je nakon Vukovara nastavio u krvavim borbama na Maslenici i u Bosni i Hercegovini. Ipak, u ova dva sata osvrnuo se samo na događaje vezane uz početak njegovog ratnog puta odnosno 1991. godinu.  

Borna, mag. hist.

Goran nije htio rat niti biti ratnik. Ipak kada su u njegovu Petrinju ušli tenkovi prihvatio se puške i zajedno s četvoricom najboljih prijatelja prošao niz uličnih borbi u svom gradu. Nakon okupacije Petrinje neko vrijeme djelovali su na Banovini, pa tako i u bitci za Novi Farkašić, a zatim se priključili Bojni Frankopan. Iako 19-godišnjak Goran je već bio prekaljen ratnik, a nakon žestoke obuke postao je i komandos. Na osječkom bojištu sudjelovao je u nizu akcija, pa i jednoj od najvećih diverzija u tom kraju. S Frankopanima je uskoro otišao u Bosnu i Hercegovinu gdje su se posebno istaknuli na kupreškom bojištu. Nakon Frankopana priključio se Osama, sisačkim specijalcima s kojima je prošao niz ratišta - od Velebita preko "Bljeska" do "Oluje" u kojoj je ostvario san i oslobodio Petrinju.  Borna, mag. hist.

Kada je imao 18 godina Tomislav je vrućinu zagrebačkog asfalta zamijenio prvom crtom. Te 1991. prošao je kao HOS-ovac pakao vinkovačkog ratišta na najisturenijim položajima prema Vukovaru. Iduće godine postao je pripadnik 124. vukovarske brigade koju su vodile legende obrane Vukovara - Ivan Anđelić Doktor i Ivica Arbanas. Tomislav i njegovi "Ćelavci" obavljaju najteže zadatke, a glave su im zbog toga ucijenjene. Uskoro ih Doktor vodi i u Ramu gdje svojim iskustvom pomažu hrvatskom narodu. Nakon toga s "Tigrovima" sudjeluje u operacijama na jugu Hrvatske. Od 1993. do kraja rata bio je pripadnik Satnije taktičkih snajpera, Specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske o kojoj se ne zna gotovo ništa. Odrađivali su najsloženije zadatke i bili izravno pod zapovjedništvom Ante Gotovine. Kraj rata Tomislav i njegovi suborci dočekali su pred Banja Lukom.   

Borna, mag. hist.

Kada je počeo Domovinski rat Hrvatska nije imala spremniju i opremljeniju postrojbu od Antitetorističke jedinice Lučko. Među stotinjak najspremnijih polaznika tečaja Prvi hrvatski redarstvenik koji su odabrani u tu elitnu jedinicu bio je i Rigert Kocijan. Ono što je slijedilo zaista je filmska priča. Dio nje prenio sam u filmu "1991: Početak, obrat i pobjeda - Pakrac", a shvativši da Rigert ima još mnogo toga za ispričati odlučio sam ga ugostiti u podcastu "Gdje si bio '91?". U 2 i pol sata dotakli smo se svih važnijih tema od njegovog leta helikopterom za Knin u vruće ljeto '90. preko proboja za Vukovar do "Oluje" u kojoj je vodio jednu zagrebačku brigadu. Vjerujem da ćete uživati jer meni je bio baš gušt slušati ovog čovjeka i njegovu ratnu priču.  

Borna, mag. hist.

Dronovi su u Domovinskom ratu odigrali jako važnu, ali danas zanemarenu ulogu. Skupine entuzijasta iz svih krajeva Hrvatske pokušavale su napraviti besposadnu letjelicu koja bi odgovarala potrebama Hrvatske vojske. Takvu skupinu u Slavonskom Brodu vodio je od 1991. Milivoj Hucaljuk, a važnost njihova djelovanja prepoznata je i u Zagrebu. Tako je u ožujku 1993. godine osnovan 280. vod bespilotnih letjelica Hrvatske vojske koji su činile tri operativne skupine - iz Slavonskog Broda, Zagreba i Sinja. Zapovjednik postrojbe postao je upravo Hucaljuk koji je u podcastu "Gdje si bio '91?" otkrio kako su dronovima izluđivali neprijatelje od Maslenice i Dubrovnika do Bljeska i Oluje. O kakvim se letjelicama radilo, koje su bile njihove karakteristike i koja je bila njihova sudbina nakon rata samo su neka od pitanja koja smo načeli.  

Borna, mag. hist.

"Merčepovci", odnosno hrvatski branitelji koji su 1991. godine bili u postrojbi MUP-a pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa predmet u javnosti prikazuju se isključivo u negativnom kontekstu. Zbog zločina koje je počinila nekolicina pripadnika te jedinice njezin ratni put ostao je nepravedno zanemaren. Neispričana priča. Stoga mi je u novu epizodu podcasta "Gdje si bio '91?" došao zapovjednik voda u toj jedinici - Vlado Barić "Maljutka" koji je kao sugovornik sudjelovao u mojem dokumentarcu o oslobađanju Lipika. Zašto su ga odbili u HOS-u i kako je završio u Merčepovcima, tko su ustvari bili Merčepovci i zašto se o njihovom ratnom putu zna vrlo malo samo su neka od pitanja koje smo načeli... Nismo se libili dotaknuti niti kontroverznih tema poput ubojstva obitelji Zec kao i nečasnih radnji pojedinaca nakon operacije "Oluja".  

Borna, mag. hist.

Kao 18-godišnji mladić Zoran se priključio "Tigrovima" s kojima odlazi na prvu crtu ratišta u Stari Grabovac. Ondje nastaje i legendarna fotografija "I ❤️ PRIMIRJE" autora Željka Gašparovića na kojoj se nalagi Zoran. Upravo nas ona i spaja, a ja je odlučujem tiskati na majice te Zorana ugostiti u podcast da nam ispriča svoju zanimljivu ratnu priču. Nakon zapadne Slavonije slijedi Dubrovnik, a zatim prelazak u "Pume". S njima Zoran prolazi niz zahtjevnih akcija i operacija te među prvima ulazi u slobodni kraljevski grad Knin tijekom operacije "Oluja". Hrvatskoj vojsci nastavio je služiti i nakon rata sve do danas kada znanja stečena na školovanjima i u Domovinskom ratu prenosi na mlade kadete.

Borna mag. hist.

Vukovar je mitsko mjesto novije hrvatske povijesti, a dobrim dijelom to je zaslužio zbog branitelja Borova naselja. Među njima posebno su se istaknuli branitelji Trpinjske ceste koja je zahvaljujući njima postala "groblje tenkova". Dečki Blage Zadre tako su ušli u legendu kao i nazivi borbenih grupa - Pustinjski štakori, Žuti mravi, Ambrust, Turbo vod... Jedan od njih, Tomislav Orešković, u novom izdanju podcasta "Gdje si bio '91?" otkriva nam kako su dobili ime i tko su bili ti momci. Također, spominjemo se uloge Tomislava Merčepa, kao i Blage Zadre i njegove pogibije. Pratimo Oreškovićev ratni put sve do teškog ranjavanja, a zatim i njegovu ludu sudbinu nakon okupacije grada koju je dočekao u vukovarskoj bolnici.  Borna, mag. hist.

Čovjek koji u svojem životu ima 40 godina staža u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, 1991. bio je jedan od pokretača Planinske satnije Velebit. Ispričao nam je kako je izgledalo spašavanje prognanih Ličana preko Velebita, dolazak na prvu velebitsku crtu i pronalazak mjesta gdje bi se mogli preko noći zavući... Otkrili smo i zašto je Velebit strateški važan te kako su pripadnici Planinske satnije bili oči i uši Mirku Norcu i Damiru Tomljanoviću Gavranu kojeg smo se posebno prisjetili. Puno je ludih epizoda u njegovom ratnom putu - od dizanja stijega na Sveto brdo preko zbunjivanja Srba balonima do skakanja iz helikoptera. Ovaj ugledni alpinist svoja je znanja tijekom rata prenosio na specijalce, među kojima i ATJ Lučko. Sva ta njegova sjećanja nastojao sam potkrijepiti brojnom foto arhivom Planinske satnije Velebit. Nadam se da ćete uživati u petoj epizodi podcasta i Hostovom iskrenom i zanimljivom nastupu. 

Borna, mag. hist.

U četvrtoj epizodi u goste mi je stigao Zoran Filipović, ratni fotoreporter i pisac. Sve fotografije u "špici" podcasta njegovo su djelo. U Domovinskom ratu prošao je niz ratišta, od Vukovara do Dubrovnika do kojih se probijao u suludim okolnostima. Da je špijun bio je optuživan sa svih strana, a njegov cilj bio je samo jedan - fotografijom proširiti istinu o tome što se događa u Hrvatskoj. Uspio je - pod pseudonimom Zoro njegove fotografije objavljene su u listovima širom svijeta. Otkrio mi je, pored ostaloga, kako je zbog oklade ušao u okupirano selo na Banovini. Također pojasnio je kako je s Albancima na Kosovu dogovorio njihovu pomoć Hrvatskoj, a koju je državni vrh iz nepoznatih razloga odbio. Filipović se spomenuo mnoštva anegdotalnih situacija koje se vežu uz likove poput Nijaza Batlaka/Mate Šarlije te Siniše Stracaboška/Siniše Dvorskog, a usput smo pregledali i meni njegove najdraže fotke iz 1991.  

Borna, mag. hist.

U trećoj epizodi podcasta ugostio sam Vlastelinka Mihaljčuka. Kao jedan od fizički najspremnijih polaznika tečaja Prvi hrvatski redarstvenik selektiran je u Antiterorističku jedinicu Lučko. Bio je pripadnik najelitnije policijske postrojbe i izravni sudionik nekih od najvažnijih događaja s početka rata. Prvo vatreno krštenje doživio je već u Petrinji kada je kraj njega ranjen prvi hrvatski policajac. Izazovi su se redali, a najveći je bio uvoz ilegalnog naoružanja za Hrvatsku iz Mađarske. U Pakracu je spriječio masovno ubojstvo svojih kolega, a na Plitvicama ulovio ubojicu Josipa Jovića. Ni ranjavanje u Glini nije ga zaustavilo. Sudjelovao je u nizu zahtjevnih zadataka, a na koncu se spomenuo i jedine neuspješne akcije ATJ Lučko koja njega i suborce muči i dan danas.

U drugoj epizodi podcasta "Gdje si bio '91?" ugostio sam kolegu povjesničara Tomislava Šulja. Kako je doživio 13. svibnja 1990. na Maksimiru, zašto se kao mladić od 15 godina prijavio u HOS i gdje je dočekao "Oluju" neka su od pitanja na koje je odgovorio kao svjedok vremena. Osim toga kao povjesničar osvrnuo se na pitanje kada je počeo Domovinski rat, kako koristi metodu usmene povijesti i kako je operacija "Maslenica" postala njegov životni projekt. Osim o operaciji "Maslenica" pričali smo i o radu u TV Kalendaru za koji je napravio gotovo 400 priloga kao i njegovim otkrićima vezanima uz temu stranih dragovoljaca u Domovinskom ratu. Na koncu smo se dotaknuli projekata na kojima je trenutno angažiran te odgovorili na pitanje hoće li 5. gardijska brigada "Sokolovi" napokon dobiti svoju monografiju. Dva sata prošla su mi u trenu, a vjerujem da će i Vama!  

Borna, mag. hist.

U prvoj epizodi podcasta "Gdje si bio '91?" ugostio sam doktora Mladena Karlića. Upoznali smo se kada smo snimali film Zasjeda u Borovu Selu. Dr. Karlić dao mi je dojmljiv i potresan intervju u kojem je posvjedočio svoje iskustvo tragedije u Borovu gdje je spašavao ranjene hrvatske policajce. Kako bi svoju priču podijelio sa što više ljudi i tako održao uspomenu na te heroje pozvao sam ga u podcast. Gdje je, osim u Borovu, doktor Mladen Karlić bio '91. saznajte u današnjoj epizodi.

Borna, mag. hist.