Audio Žurnal

🎥 Gost u novom izdanju podcasta "Radićeva 2" je Slobodan Blagojević, pjesnik, filozof, esejista, kritičar, prevodilac... 

📚 Povod za razgovor je izuzetno važan, zove se "Velika knjiga lirske poezije Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije od početaka do danas". Radi se o trotomnom djelu, rezultatu istraživanja i rada dugom više od četiri decenije. 

👤 Ali, to nije sve, Slobodan Blagojević je izuzetno zanimljiva osoba, uzbudljive biografije, on je dobitnik Šestoaprilske nagrade 1992. godine, koja mu nikada nije zvanično uručena, osnivač Beogradskog kruga, urednik časopisa "Delo" i "Erewhon", autor velikog broja knjiga poezije, proznih i filozofskih zapisa, pod svojim imenom ili heteronimom...

Domaćin u "Radićevoj 2"je naš urednik Selvedin Avdić. 

Klinički centar iz Novog Sada saopštio je u nedelju da je preminula jedna ženska osoba (23) koja je bila veoma teško povređena u tragediji na Železničkoj stanici. Lekari su kazali da je u pitanju bila pacijetkinja sa najtežim povredama. Dodali su da su i preostalo dvoje pacijenata i dalje u kritičnom stanju. Broj žrtava nadstrešnice popeo se na 15. 

Niko nije uhapšen, niko nije pritvoren, tužilaštvo se oglašava nemuštim saopštenjima u kojima ne kaže ništa, a i to su počeli da rade tek pod pritiskom javnosti.

Ako ikad zaboravim koga volim, voljela bih da me neko podsjeti. Desi se čovjeku, pa zaboravi koga voli, a i ne zna. Toga se spiskovi ne prave, od toga bilješke mogu praviti samo u srcu. A meni srce nekad stane, kao što nekad i prosto zaboravim da dišem. Na nekoliko sekundi samo, pa nastavim, ali ako tih nekoliko sekundi potraju predugo, neka me podsjeti neko. I da dišem, i koga da volim.

Glupost funkcionira jednostavno, ima tendenciju ponavljati iste greške očekujući drugačiji rezultat te se neminovno vraća u istu točku, opet vrelu tavu uhvati za plotnu umjesto za dršku.

Vučić je napravio svoje parapolicijske snage, po uzoru na svog prethodnika Miloševića, pa pomoću njih privodi, hapsi i otima nepokorne po Srbiji, rugajući se zakonu i Ustavu ove zemlje...Za smrt nevinih ljudi koji su samo čekali prevoz i završili u grobu odgovoran je sistem korupcije, nemara, neznanja, nestručnosti i lopovluka koji je uspostavio predsednik države

Kad su ljudi prestali biti bitni drugima? Kad je to što nazivamo državom postalo bitnije od njezinih stanovnika? Uništavamo osjećaj doma kako bismo proizveli lažne vrijednosti. Kako je logistika u ratu zamijenila taktiku tako je novac zamijenio bilo kakvu vještinu i talent. Svi smo krenuli nekuda, a ne znamo kuda. Izgubljeni smo.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal

Naprednjačka bulumenta na čelu sa Aleksandrom Vučićem odmah je počela da spinuje i beži od odgovornosti, da deli direktive režimskim medijima kako da zamagle očiglednu krivicu režima za smrt 14 nevinih osoba. Ni saučešće nisu izjavili, a već su krenuli sa ogavnim lažima, falsifikatima i prebacivanjem odgovornosti na nekog drugog.

Priča se o prošlosti s kojom se niko živ ne suočava, zločinima čije počinioce nazivaju herojima, istoriju koja se mijenja prema potrebi, podižu se spomenici samo da bi se neko naljutio zbog njih, u ime mira pominje se mogućnost rata... Vrti se jedno te isto, a nas najviše zanima da nam krov ne padne na glavu i da nas ne zatrpa brdo kamenja.

Dakle, Halloween. Iako je uobičajeno vjerovanje da se tu noć trebaš prerušiti u nešto strašno, to zapravo nije istina. Prosto, tu noć trebaš biti nešto drugo. A biti nešto drugo, to zaista može biti strašno. Ove godine, ja sam odlučila da je biti neko ili nešto drugo, moguće predivno.

Istraživali smo:

Mačić ti spava u krilu a nitko ne primijeti kako nisi tu. Dovoljno im je vidjeti te. Istinski razumjeti bilo što i bilo koga ionako je stalo samo rijetkima. Zato svi pričaju a malo tko sluša i, posljedično, čuje.

Svejedno je da li je država velika ili mala, ako u njoj vlada korupcija, ako običnog građanina može da gazi svaki pripadnik vladajuće kaste, ako je društveni ambijent toksičan i nepovoljan po razvoj pojedinca, ako u njoj nema pravde i zakona, ako u njoj ništa ne funkcioniše. Depopulacija je samo logična posledica nakaradne politike koja se u Srbiji vodi već decenijama.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

U Enesovoj knjizi rijeke su živa bića, imaju dušu, razum, ali su i dalje sposobne za čuda. Podsjeća nas da je Lašva bila zlatonosna, da je Bila nekada bila "obećana ribarima", da je zbog Jasenice zauvijek pripao svijetu riba i rijeka, opisuje kako Ugar "provrije" u predvečerje, kako se mijenja od naizgled beživotne rijeke do ostvarenja najvećeg ribarskog sna, tuguje za mahovinastim ćilimima donjeg toga Ilomske, jedinstvene vlašićke rijeke koja je svima "na oči" nestala...

Zlo je erotično jer je blisko i usko vezano sa smrću, onostranim, čovjeku nepoznatim teritorijem. Područje je izvan svijesti i razuma, nepoznato i time privlačno.

Kad su na vlasti ađutant četničkog vojvode i njegovi saučesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu devedesetih, koji predstavlja nastavak četničkih klanja iz Drugog svetskog rata, u ime iste ideologije – onda proslava Dana oslobođenja može da bude samo čista perverzija. Kakvi su antifašisti na vlasti, takvo nam je i obeležavanje antifašističkog praznika.

U sedmoj epizodi Žurnalovog podcasta „Radićeva 2“ gost je DINO ŠARAN iz benda Letu Štuke - pjevač, autor i kantautor, jedan od najznačajnijih muzičara ratne i poslijeratne generacije u Bosni i Hercegovini. Dino govori o odrastanju, uticajima, inspiraciji, porodici, politici i tvrdi da je svaka ljubavna baladna temeljna, angažovana pjesma. 
Domaćin u "Radićevoj 2" je naš urednik Selvedin Avdić.

Šutio je moj prijatelj, Izet mu je ime, kažem to u prvom paragrafu, jer meni šutnja nikad nije bila zlato. Osim njegove. Njegovu sam čuvala do dana današnjeg, jer sa mnom je svoje zlato podijelio, i danas je dijelim sa svima vama koji ovo čitate.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Okreni se iza sebe i vidjet ćeš koliko si i što si napravio. Pogledaj ispred sebe i vidi koliko još toga ima što možeš napraviti.

Svi znaju kako stvari funkcionišu, svi znaju da je lopovluk suština i srž vlasti, i niko ništa ne preduzima. Istraživački novinari otkrili su na desetine koruptivnih afera, temeljno ih dokumentovali, uradili su više od pola tužilačkog posla. I nikom ništa, tužilaštva ćute kao zalivena, tužioci se prave mrtvi, jer su deo iste šeme, tako da afere ne dobijaju razrešenje na sudu.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Izborili ste svoju zemlju i ne date je zapadu. Moštujete, ekshumirate, izdajete sopstvene rudnike. Ne znate kopati, šta li? Kao, vi ne znate napraviti auto cestu, pa vam trebaju komunisti Kinezi. O, jbte...

Znam. Čovječe. Viknem.

Nadam se da će jednoga dana u Bosni i Hercegovini stasati bar jedan gradonačelnik kojega će poštovati svi građani bez obzira na političku opciju. I to ne zato što im je poklonio junicu, zaposlio sina, prepadao ih komšijom ili podmitio baklavom, nego treba li zaista napisati - isključivo zbog poštenja i rada.

Za razliku od vremenske, neljudsku nepogodu je ipak moguće izbeći, recimo biranjem pametnih, sposobnih, obrazovanih, čovečnih, ozbiljnih, posvećenih kandidata, umesto ovih bahatih, pohlepnih, alavih, sociopatski indiferentnih prema ljudskom životu. Doduše, takvi se retko kandiduju, a i kad se nekim čudom pojave – ne nailaze na naklonost glasača.

Za razliku od vremenske, neljudsku nepogodu je ipak moguće izbeći, recimo biranjem pametnih, sposobnih, obrazovanih, čovečnih, ozbiljnih, posvećenih kandidata, umesto ovih bahatih, pohlepnih, alavih, sociopatski indiferentnih prema ljudskom životu. Doduše, takvi se retko kandiduju, a i kad se nekim čudom pojave – ne nailaze na naklonost glasača.

Za razliku od vremenske, neljudsku nepogodu je ipak moguće izbeći, recimo biranjem pametnih, sposobnih, obrazovanih, čovečnih, ozbiljnih, posvećenih kandidata, umesto ovih bahatih, pohlepnih, alavih, sociopatski indiferentnih prema ljudskom životu. Doduše, takvi se retko kandiduju, a i kad se nekim čudom pojave – ne nailaze na naklonost glasača.

Za razliku od vremenske, neljudsku nepogodu je ipak moguće izbeći, recimo biranjem pametnih, sposobnih, obrazovanih, čovečnih, ozbiljnih, posvećenih kandidata, umesto ovih bahatih, pohlepnih, alavih, sociopatski indiferentnih prema ljudskom životu. Doduše, takvi se retko kandiduju, a i kad se nekim čudom pojave – ne nailaze na naklonost glasača.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić, stručnjak za bacanje lopte u bazenu, takvog neprijatelja pronašao je u komunizmu, socijalizmu, Josipu Brozu Titu, narodnim herojima, antifašistima i svemu drugom što ga podseća na mrsku Jugoslaviju.

Karijeru je počeo kao novinar na TV Metropolis. Radio je za MTV Adria kao voditelj, muzički urednik i zaštitno lice MTV-ja na Balkanu. Uređivao je i portal VICE, urednik portala Noizz postaje 2019. godine, ali šest mjeseci kasnije daje otkaz, kako bi počeo s podcastom Agelast.
Domaćin u "Radićevoj 2" je naš urednik Selvedin Avdić.

Hoće li ovdje, na Balkanu, uopće biti ikakvih ljudi 2124. godine, kad žega pojede novoostarjele nacionaliste i budu još živjeli s kateterima na kraterima kineskih/ruskih/njemačkih/američkih litijumkopača?

Poslije ljeta, kao poslije ljubavi, ostaje pustoš, prazne kavanske bašte, kao nakon požara tople ulice, nebo mijenja boju i krošnje koje poput suza ispuštaju lišće na pločnike koje gaze noge obuvene u jesenju obuću, noge pomalo teške i umorne, koraci besciljni...

Koliko god me odlazak ljeta čini potištenim ja početak jeseni volim na onaj čudni melankolični način kakvim se vole uspomene jer se u sjećanja vrate polasci u školu, grudi pune nade i uzbuđenja.

Dobro, i vrapcima na grani je jasno šta je cilj nacionalne čitanke. Indoktrinacija mladih naraštaja, pravljenje malih nacionalista, stvaranje podanika a ne slobodnih građana, svođenje ličnosti na etničku dimenziju, sakaćenje nežnih dečjih duša…

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Iza svake generacije ostaje sve manje resursa neophodnih za život. Ponašamo se kao da su oni koji nas imaju naslijediti okupatori što nastupaju kako bi oteli nešto osobno naše, zauzeli naše pozicije i uživali naš tzv. komfor.

Pisao sam o njegovim aferama, zbog čega mi je prijetio, zvao poslodavce, namještao slučajne susrete sa kabadahijama, lagao javno, vrijeđao glasno, psovao kada niko ne sluša... Imao sam bezbroj problema zbog njega a on niti jedan zbog mene. Znam da je depresivno, ali je i tačno - sve što sam pisao nije mu nimalo naudilo. 

Najpogubniji faktor je naprednjački režim koji je nesposoban za bilo šta, čak i za regularno vodosnabdevanje u zemlji koja obiluje izvorištima, rekama i potocima. Ništa čudno, ta razbojnička ekipa je ionako sposobna samo za jednu stvar: da nas prevede žedne preko vode. Čak i kad vode nema.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Moje jeseni i zime naučile su me više nego brojna proljeća. Hvala vam. Ja sam antiheroj, a vi moji heroji. I s vama se još ne pozdravljam.

Mislim da smo zakazali, generacijo moja, internet nas je pretekao, rat dotukao, poratica ismijala...

Današnji odrasli (jer ja sam već u ranoj starosti) oduvijek su bili u svijetu gdje je nemati internet apsolutno nemoguće, kažem rezigniran školskom frendu...

Maštam da jednog dana za ljubimca imam magarca. Zamišljam kako mu stavljam povodac i izvodim ga u šetnju mostarskim ulicama. To bi bilo nešto! Dva tvrdoglavca u mostarsko predvečerje zijevajući gledaju oko sebe.

Autokratski režim radi ono što najbolje ume: uteruje strah u kosti, diskriminiše, zlostavlja, zatire svaku slobodnu reč, šikanira ljude koji misle svojom glavom, te izlaže maltretmanu svakog ko se drzne da kaže koju istinitu reč o zločinačkom nasleđu nepomenika koji su zaseli na vlast u Srbiji. Treba ipak razumeti i Vučića, Vulina, Dačića i slične političare koji su kao junoše učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Svijet se ruši da bi na njegovim ruševinama izrastao neki novi svijet. Tako govore. Negdje na čovjekovoj duši, na njegovoj sjeni, te i takve promjene ostavljaju ožiljke. Ali ja sam uvjeren da njegovu nutrinu jednako potresaju ta sasvim mala, za veći dio čovječanstva nevidljiva gibanja. 

Kome god smetaju sloboda mišljenja i govora, poštovanje dostojanstva ličnosti, jednakost pred zakonom, sloboda veroispovesti, pravo vlasništva, zabrana diskriminacije po bilo kom osnovu i slične zapadnjačke ujdurme – Rusija ga čeka raskriljenih ruku. U Srbiji se narečene evropske vrednosti ne poštuju, iako su upisane u Ustav, od evropskog puta smo odavno odustali, ali ni to nije dovoljno putinofilima, i ovo malo evropskog nasleđa koje postoji u tragovima njima je previše.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Zapravo, malo toga znam. Točnije, za malo toga u svom životu imam racionalno objašnjenje. Tome svakako nikada i nisam bio naklonjen. Otuda, valjda, kod mene i ima toliko pitanja i dilema a odgovora niotkuda.

Vučić je krenuo stazama svog prethodnika. Prva stanica na tom putešestviju bio je Mali Zvornik. I već na prvom koraku sve je pošlo po zlu. U razgovoru koji je trajao oko četiri i po sata najmanje se govorilo o rudniku...

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Vučić vlada pomoću prisile, ucena, nasilja, pritisaka i zastrašujuće medijske propagande...Čak i tako, jedva uspeva da dobije nevoljnu podršku od jedva jedne četvrtine glasačkog tela, mada je i to pod znakom pitanja, s obzirom na neregularnost izbora, a pogotovo na uvoz birača iz Republike Srpske. Uprkos tome, Vučić se i dalje predstavlja kao bogomdani vladar, spasitelj srpstva, kamen-temeljac državnog zdanja, mesija koji vodi građane Srbije u svetlu budućnost.

Države budu i prođu a naši zavičaji ostaju gdje su. Zato se u države ne treba ni kleti. Mostar je tamo gdje jeste a administrativno je pripadao bogtepitaj koliko država i pokušajima država. To je negdje suština.

Aleksandar Vučić i njegovi dvorjani uzalud pokušavaju da nađu protivotrov za masovni bunt građana. Oprobani recepti više ne funkcionišu, pa zato tumaraju kao guske u magli. Vučić, Brnabić i ostali posilni se ubiše od priče kako rudnik neće naneti štetu prirodi, kako će litijum ekonomski preporoditi Srbiju, kako žitelji Jadra neće znati šta će s parama, ali uzalud, niko im više ne veruje.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Mali svijet koji smo pokušavali stvoriti danas je tek to – uspomena. Ponekad mi se čini da sve više i sam postajem tek to – uspomena.

Na Dedinju, na adresi Bulevar kneza Aleksandra Karađorđevića broj 75, nalazi se velelepna građevina od 750 kvadratnih metara, poznata pod imenom Jovankina vila. Kuća je dobila to ime jer je, nakon smrti druga Tita, u nju prinudno bila smeštena njegova udovica Jovanka Broz. Država nije previše brinula o vili, pogotovo nakon mučkog ubistva socijalizma i Jugoslavije iz niskih pobuda.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Sad bageri ne ruše Stari grad, brate moj. Ruše nam pred očima sve što je bilo prošlost. Prijedor, njegovi ljudi ruše  - Radetića kuću pored kule, potom i sve tri preostale kuće u gradu izgrađene u bauhaus stilu početkom prošloga stoljeća, jedinstvene u ovom podneblju (kakva riječ)!

Kako se toliko talenta zbije u jedan jedini motiv. Kuća je uvijek dolje, ispod svih nas, nismo je nadrasli nego odlazimo.

Kod nas ionako ništa ne funkcioniše, niko se više i ne čudi kad naleti na ljude koji loše rade svoj posao ili kad ne dobije uslugu koju je platio. Svašta čovek može da očekuje od prevoznika, ali ne i da pokuša da ubije putnike i sopstvenog uposlenika.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Žurnal slavi 15 godina postojanja. Kada se pomene takav jubilej, obično se koriste fraze tipa "kao da je juče bilo" ili "godine su prošle kao tren". Ne osjećamo se tako, ništa nije "proletjelo", naprotiv - "godine su prošle pune muka".

Topot kiše je najsličniji snu od svih stvari koje ne možemo pokazati prstom, odrediti, samo čuti. I šapuće nam kiša, ona mirna i tiha, da će sve biti u redu, makar taj dan ili tu noć dok pada. Ne, nisu to obećanja da nas nebo voli, nego da se samo ponekad sažali na nas.

Neki se klinci skupljaju u Crvenom soliteru navečer, između sedmog i osmog kata. Nekada smo se tu okupljali, baš na istom mjestu, mi haustorski rokeri i pankeri s pirsevima na nosovima.

Nas su komšije tjerale, jer smo galamili, igrali "odpuba" i pili jeftino vino iz prodavaonice.

Razlozi hapšenja i deportovanja u gulag nisu navedeni, nije ni bitno, ionako su u logore slali nevine ljude, a krivicu su izmišljali islednici. Otac je radio na železnici, verovatno je optužen za diverziju ili izdaju domovine, a majka je najverovatnije – kao i veliki deo žena – uhapšena kao član porodice, zbog srodstva sa “narodnim neprijateljem”.

Petu epizodu podcasta „Radićeva 2“ posvetili smo sebi. Obilježavamo 15 godina Žurnala, naše redakcije smještene u Radićevoj 2.  

Bio je to izazovan put, popločan borbom protiv korupcije i kriminala, praćen prijetnjama, neosnovanim tužbama, ignorisanjem institucija, blaćenjem, vrijeđanjima... Narednih godina planiramo iz odbrane preći u ofanzivu. Budite s nama!

Gosti pete epizode su Eldin Karić, izvršni direktor Centra za razvoj medija i analize, pod čijim okriljem je nastao Žurnal i Tomislav Marković, Žurnalov dugogodišnji kolumnista iz Beograda. 

Domaćin u „Radićevoj 2“ je naš urednik Selvedin Avdić.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Moderni teatar se mora cijeniti ne po tome koliko on zadovoljava navike publike, nego po tome koliko ih mijenja! Dalje, može li umjetnički svladati zakone po kojima se odvijaju društveni procesi sadašnjice. Ne, dakle, može li kazalište zainteresirati gledatelje za kupovinu karte, nego da li ono može zainteresirati gledatelja za svijet. Za izmjenu svijeta.

I oni bi se sa političkim protivnicima i običnim građanima obračunavali staljinističkim metodama, samo kad bi mogli. Da imaju potpuno odrešene ruke, da poseduju moć kakvom je raspolagao Džugašvili, celu Srbiju bi pretvorili u gulag.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Naprednjaci su se vratili na fabrička radikalska podešavanja, pa sad mogu mirno da se opuste i odaju nesputanom šovinizmu i mržnji prema svemu što nije srpsko, a pogotovo prema onome što je albansko. Od zastupnika ideologije koja je odgovorna za hladnjače i masovne grobnice, ništa bolje se i ne može očekivati.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Od djetinjstva nas uče da cijenimo dom. Bilo da ga imamo, ili nismo te sreće. Ako nismo, dom je nešto što moramo pronaći ili izgraditi. Nedavno, morala je da se dogodi pandemija, kako bi ljude uputila ne samo jedne na druge, nego i na domove u kojima žive.

Iza Crvenog su solitera bašte se protezale do iza Gradskog pravoslavnog groblja, ali sve je kućama popunjeno još šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tako se stvorio famozni  "kvart" "Kokin grad", u koji Crveni i Plavi soliteri čas jesu, pa opet nisu ubrojavani u uličnim klinačkim sporenjima.

Zamišljam kako porodica Isak godinama sjedi ispred televizora i analizira ponašanje političara, tog krda lažnih patriota, profitera, prevaranata, demagoga, šibicara, svakakvog polusvijeta koji je protutnjao našom političkom scenom proteklih pola vijeka. Kada isključe prijemnik, zamišljam, zaključuju da je politički angažman najlakši način da se dođe do lagodnog života. I kreću u akciju...

Dok ruska država po ko zna koji put progoni, cenzuriše i zlostavlja ruske stvaraoce, srpska država mirno razvija kulturnu saradnju sa tom istom Rusijom. Doduše, ta saradnja se odvija isključivo sa zvaničnom podobnom, poslušnom, putinovskom umetničkom scenom koja sramoti rusku kulturu, baš kao što su to onomad činili oni silni poslenici lojalni sovjetskom režimu.

Razočaranje u institucionalne strukture dovelo je do točke gdje ljudi ne vjeruju u činjenice. Ako ne vjeruješ nikom, zašto bi vjerovao u činjenice? Ako nitko ne čini ništa za mene, zašto bih ikome vjerovao?